Podravka ne zaboravlja svoju tradiciju

Podravka nije samo prehrambena i farmaceutska kompanija sa sjedištem u Koprivnici koja u posljednje vrijeme bilježi rekordne poslovne rezultate, nego i institucija snažno urasla u društvenu zajednicu. Podravkini proizvodi dio su svakodnevice generacija. Stare Podravkine ambalaže i reklame sa sloganom Od srca srcu na crno-bijelim fotografijama mnogima su vrijedne uspomene i poveznice s djetinjstvom i mladošću. Dizajnirali su ih vodeći hrvatski umjetnici, a zajedno s Podravkinim postrojenjima predstavljaju važno poglavlje u povijesti hrvatske industrijske baštine. Podravkina i HRT-ova emisija Male tajne velikih majstora kuhinje snimala se u kontinuitetu od 1974. do 2003, a pune 24 godine emitirala se četvrtkom prije Dnevnika. Podravkin reklamni kuhar koji malo šeretski namiguje obišao je ekrane i plakate diljem svijeta. „Podravka je izrasla na inovaciji“ rekla nam je u razgovoru predsjednica uprave Podravke Martina Dalić, apostrofirajući Vegetu, Podravkin najpoznatiji brend i proizvod, stvoren u istraživačkom timu Podravke na čelu s inženjerkom Zlatom Bartl 1958. S iskusnom menadžericom, nekadašnjom potpredsjednicom Vlade i ministricom gospodarstva, a od 2021. predsjednicom uprave Podravke koja privodi kraju veliki investicijskih ciklus, u povodu ugovorenog preuzimanja Belja, Vupika i Pik-a Vinkovci razgovarali smo u zagrebačkom uredu
Podravke.

Srčanost, inovativnost, nasljeđe, kvaliteta, održivost i brižnost u nedavnom predstavljanju novoga vizualnog identiteta Podravke istaknute su kao temeljne vrijednosti kojima se kompanija vodi već 77 godina na 70 tržišta. Kako Podravka danas u svom poslovanju promiče te vrijed­nosti?

Podravka je kompanija sa snažnim vrijednostima. Radnici Podravke i Belupa, svi podravkaši, ne samo u ovom recentnom vremenu, nego kroz cijelu njezinu povijest, njeguju i unapređuju korporativnu kulturu koja u velikoj mjeri odražava upravo te vrijednosti. Velika lojalnost kompaniji, posvećenost kvaliteti proizvoda te usmjerenost na potrošače središte su podravkaških vrijednosti. I, naravno, inovativnost. Najveća inovacija Podravkin je najpoznatiji brend i proizvod Vegeta. To je respektabilna inovacija i u globalnoj prehrambenoj industriji jer nema svaka prehrambena kompanija inovativan prehrambeni proizvod koji nije direktno povezan s tradicijom prehrane, a našao je tako široku primjenu i prihvaćenost kao Vegeta. To je naša velika vrijednost i osobina po kojoj se razlikujemo od drugih kompanija. Stoga smo i u promjeni vizualnog identiteta, procesu modernizacije percepcije Podravke i općenito njezina snažnijeg približavanja mlađim generacijama željeli na vidljiviji način istaknuti povezanost tradicionalnog i suvremenog, ukorijenjenost u tradiciji i spremnost na prepoznavanje novih potreba i navika potrošača.  

Inovacije i vrijednosti Podravke o kojima govorite olakšale su život mnogim obiteljima od 1950-ih naovamo, posebno Vegeta i juhe iz vrećice. Podravka je dala i velik doprinos razvoju umjetnosti i dizajna; ambalaže, reklame i postrojenja Podravke važan su dio hrvatske industrijske baštine. Što to kulturno i društveno nasljeđe znači danas za Podravku, ali i hrvatsko društvo u cjelini?

Grupa Podravka, kao velika kompanija koja ima sjedište u relativno malome gradu, tradicionalno ima i duboko ugrađen osjećaj društvene odgovornosti pa u tom smislu sudjelujemo u brojnim aktivnostima humanitarnog i kulturnog karaktera koje se zbivaju u Koprivnici. Na taj način i Podravka i Belupo stvarno svakodnevno žive s Koprivnicom. Povezanost s lokalnom zajednicom i njezinim kulturnim nasljeđem koju ste istaknuli jako je vidljiva i u poslovnom sjedištu Podravke. Kako unutar sjedišta, tako i ispred njega. Budući da je Podravina središte iz kojeg je izrasla hrvatska naiva kao umjetnički pokret koji je pronio ime Podravine po cijelome svijetu, u konstrukciju poslovnog središta Podravke ugrađen je niz umjetničkih djela koja smo čuvali i o kojima smo vodili računa prilikom obnove zgrade. U našoj se zgradi nalaze djela Krste Hegedušića, Ivana Lackovića Croate, Mije Kovačića, Zlatka Kesera, Francine Dolenca, Ivana Rabuzina i mnogih drugih. Također, ispred sjedišta Podravke nalazi se i niz skulptura naših poznatih kipara, uključujući i simbol Podravke, fontanu Žlica, djelo Zlatka Kauzlarića Atača, Koritarke kipara Ivana Sabolića i Pijetla Zvonimira Lončarića.

Tijekom prethodnih desetljeća rukovodstvo Podravke imalo je velik senzibilitet za zbivanja u okruženju i umjetničke trendove koji su se rađali, naročito u području oko Koprivnice i mislim da su svi podravkaši iznimno ponosni na simbole toga vremena u našem poslovnom sjedištu. Ne mogu se sjetiti da ijedna druga tvrtka u Hrvatskoj na takav način komunicira svoju povezanost s lokalnom zajednicom i tradicijom na koju su svi podravkaši ponosni. Nismo upali u zamku u koju su upale neke druge kompanije da tradiciju gurnu sa strane i prilagode se u cijelosti modernom dobu. Uspjeh Podravke pokazuje da se kao tvrtka vrlo dobro prilagodila modernom vremenu, stanju na tržištu, konkurenciji, potrošačima i razvoju tehnologije, ali da u tom procesu ne zaboravlja ni svoju tradiciju ni kraj iz kojeg dolazi. Nastavljajući tu tradiciju, u povodu 75. godišnjice Podravke 2022. ispred sjedišta u Koprivnici postavljena je skulptura varaždinskog kipara Nikole Vudraga Začin života u obliku srca kojem je jedna strana ispunjena, a druga prazna. Njome smo željeli reći da je u ovih 75 godina samo jedan dio Podravkinog puta prijeđen i da postoji još polovina toga srca koju treba ispuniti u sljedećim desetljećima.

Kad se i druga polovina srca ispuni, približit ćete se današnjim godinama Matice.

Ne možemo se mjeriti s time. Ali i u redu je da se ne možemo mjeriti s institucijama kao što su Matica hrvatska i Vijenac. One svjedoče našu povijest i pokazuju koliko smo dugo kao narod očuvali hrvatski jezik i naše vrijednosti te da smo kroz ta stoljeća bili svjesni da ih trebamo čuvati. Tako treba nastaviti i ubuduće i zato podržavam Matičinu inicijativu za donošenje Zakona o hrvatskom jeziku. U vremenu kad se nove generacije informiraju gotovo isključivo na društvenim mrežama, gdje mladi komuniciraju slengom kojim dominiraju tuđice i osobito anglizmi, pitanje je u kolikoj mjeri uopće imaju pristup standardnom jeziku i koliko su u svakodnevnom životu izloženi upotrebi standardnog jezika. Kad tome pribrojimo brojne strane radnike, legitimno je pitanje kako osigurati razvoj standardnog jezika. U tom smislu naše se institucije, i Matica i HAZU i Institut za hrvatski jezik te Leksikografski zavod, vjerojatno više i brže trebaju prilagoditi modernim tehnologijama kako vrijedni sadržaji koje proizvode uz sve lekture ne bi ostali izvan dosega većeg dijela populacije.

Lijepo je čuti da ljudi iz svijeta biznisa razmišljaju o jeziku, kulturi i umjetnosti. U sljedećim pitanjima mi iz kulture usmjerit ćemo se na biznis, budući da se u Podravki u posljednje vrijeme zbivaju veliki poslovni iskoraci. Što za vašu kompaniju i hrvatsku poljoprivredu znači ugovoreno preuzimanje Belja, Vupika i PIK-a Vinkovci?

Stavila bih u ovom trenutku stvari u malo širi kontekst. Iako je Europa jedno od mjesta u svijetu gdje se ljudi kvalitetno i dobro hrane, u usporedbi sa stanjem na drugim kontinentima, sigurnost hrane velika je tema koja sve više dobiva na značenju. I to ne samo zbog onoga što se zbiva u našem užem okruženju, nego i na globalnoj razini. A događaje koji se s hranom i oko hrane zbivaju na globalnoj razini podijelila bih u nekoliko skupina. Jedna je da dolazi do preuzimanja zemlje kao resursa ili investiranja u zemlju kao resurs od, recimo, investitora koji dolaze iz dalekih zemalja. To je prisutno u Africi i jednim se dijelom događa u Europi. Zatim, tu su konflikti oko nas, poput rata u Ukrajini, koji povećavaju nesigurnost na načine kojih nije bilo posljednjih desetljeća, a ti konflikti utječu i na dinamiku i na sigurnost trgovine. Tu su konačno i klimatske promjene koje mijenjaju i način proizvodnje hrane. Uvode nesigurnost u proizvodnju hrane, osobito imajući u vidu povećanje stanovništva. U tom kontekstu sigurnost hrane, odnosno sigurnost proizvodnje hrane, postaje i jest vrlo značajna tema. Ona je značajna ne samo za poslovnu budućnost neke kompanije, nego i na razini odnosa država i naroda.

Zbirka reprezentativnih djela hrvatske naive u sjedištu Podravke u Koprivnici

Otkrivanje skulpture Začin života Nikole Vudraga ispred obnovljenog sjedišta Podravke u Koprivnici 2022.

Iskorak u poljoprivrednu proizvodnju za nas znači, naravno, iskorak u jedan novi poslovni poduhvat. Predstavlja i ulog u budućnost, u sigurnost buduće proizvodnje i sigurnost u dostupnost temeljnih sirovina za našu proizvodnju. Ali, vjerujem da taj posao ima i šire značenje u kontekstu globalnih promjena o kojima sam govorila na početku i u kojima se i Hrvatska mora snaći. To je i doprinos sigurnosti hrane i prehrane u Hrvatskoj, a vjerujem da će to biti i doprinos povećanju efikasnosti poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj, kao i doprinos ukupnoj sigurnosti i stabilnosti Hrvatske. U kontekstu svih ovih rizika koji se javljaju oko proizvodnje hrane općenito.

Što će ova akvizicija značiti za razvoj tih kompanija? Najavili ste i velika ulaganja u navodnjavanje.

U ovome trenutku još nismo efektivni vlasnici tih kompanija jer moramo pričekati odobrenja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja u Hrvatskoj i u okolnim zemljama. Dok se ti administrativni uvjeti ne zadovolje, vrijeme koje je pred nama koristimo za razvoj planova za budućnost koji uključuju sve aspekte poslovanja, a osobito investicije, razvoj odnosa s kooperantima i materijalni položaj radnika.

Velike hrvatske poljoprivredne površine ostat će pod upravljanjem kompanija u hrvatskom vlasništvu. Koliko je to važno za hrvatsko gospodarstvo i Hrvatsku u cjelini?

Poljoprivredne površine koje koriste Belje, PIK Vinkovci i Vupik u državnom su vlasništvu i upravljanje tim kompleksom za Podravku sigurno je dodatna i veća odgovornost nego što bi to možda osjećali drugi vlasnici. Podravka je jednim dijelom također u državnom vlasništvu, većinski  u vlasništvu mirovinskih fondova, a to znači posredno i u vlasništvu svih hrvatskih građana koji su članovi obveznih  mirovinskih fondova u tzv. drugom mirovinskom stupu. Uspjeh Podravke, rast cijene njezine dionice, financijski rezultati Podravke i dividende koje isplaćujemo znače povećanje vrijednosti imovine koju imaju dioničari, odnosno povećanje vrijednosti imovine temeljem koje će se određivati mirovine današnjih članova obveznih mirovinskih fondova. Gledano s tog aspekta, ovo širenje Grupe Podravka nije samo poslovni projekt, nego, barem za mene, ima i dimenziju dodatne odgovornosti.

Prvi dizajn ambalaže
Vegete iz 1959.

S druge strane, zadovoljna sam što je Podravka uspjela pobijediti u jednom ovakvom poslovnom natjecanju jer pokazuje da imamo i znanje i timove za uspjeh u složenim transakcijama. Također, upravljanje spomenutim zemljišnim kompleksom od strane hrvatske kompanije otvara razvojnu perspektivu za sve oblike poljoprivredne proizvodnje kojom se bave Belje, PIK Vinkovci i Vupik i obuhvatniji način upravljanja od onoga koji bi možda ponudili investitori primarno zainteresirani za širenje zemljišnog potencijala.

Hoće li doći do skraćivanja duljine lanaca opskrbe?

Strategije skraćivanja lanaca opskrbe imaju visoko mjesto u našim prioritetima i u sadašnjem obujmu poslovanja. U proteklom razdoblju puno smo radili i investirali u razvoj odnosa s vlastitim kooperantima kako bismo povećali proizvodnju povrtlarskih sirovina za vlastitu proizvodnju. Najveći takav projekt jest širenje proizvodnje industrijske rajčice po cijeloj Hrvatskoj za potrebe novoga pogona za preradu rajčice koji je izgrađen u Varaždinu. U okviru ovoga projekta površine pod rajčicom povećane su za tri puta uz zadržavanje kooperantske proizvodnje u Istri gdje su kooperanti tradicionalno proizvodili rajčicu za potrebe Podravke. Ovaj je projekt uspio u cijelosti i od ove jeseni u sve najvažnije Podravkine proizvode od rajčice bit će ugrađena rajčica s hrvatskih polja. Punjenje polica passatom, kečapom i ajvarom proizvedenim od rajčice s hrvatskih polja upravo je u tijeku, a Podravka je prestala uvoziti rajčicu kao sirovinu. Na sličan način pristupamo proizvodnji i drugih povrtlarskih sirovina – graška, cikle, krastavaca, paprike, kako bismo osigurali dominaciju domaće sirovine u našim proizvodima. Takav će se pristup nastaviti i nakon što se Belje, PIK Vinkovci i Vupik uklope u Podravkin sustav. A što se mesa tiče, Podravkin budući poljoprivredni segment neće direktno stavljati meso na tržište, kao što to Belje ne čini ni danas, nego će se i ubuduće nastaviti suradnja s PIK-om Vrbovec, koji se profilirao kao najveća mesna industrija u nas.

Kako snažnije povezati tzv. zelenu i plavu Hrvatsku, poljoprivredu s turizmom?

Izazovno je o tome govoriti na općenitoj razini. Podravka, osim što je vrlo prepoznat proizvođač u maloprodaji, ima široko razvijenu mrežu odnosa s hotelskim sektorom i gastroindustrijom. Ta suradnja pokazuje dvije stvari. Prvo, da proizvod koji gastroindustrija želi mora biti konkurentan u okviru cjenovnih ograničenja koja ova industrija ima i da je gastroindustrija suočena s osobito velikim izazovima koji proizlaze iz dostupnosti stručne radne snage. Najveći prostor za suradnju s gastroindustrijom vidimo stoga u prostoru koji definiramo ne kao prodaju proizvoda, nego kao rješavanje problema, problema koji proizlaze iz nedostatka stručne radne snage u procesu pripreme hrane. Ta rješenja uključuju različite vrste prirodnih, visokokvalitetnih gotovih i polugotovih jela koja su pripremljena u ambalaži pogodnoj za hotelsku i gastroindustriju, od kojih ona može pripremiti kvalitetne obroke za svoje goste uz relativno mali obujam dodatne pripreme obroka. U tijeku je investicija u novu tehnologiju koja će dodatno proširiti našu sposobnost da baš na takav način pristupamo hotelskoj industriji i nudimo im rješenja.

Brojke govore da su ova i prošla godina rekordne za Podravku. Koji su poslovni potezi tome prethodili?

Poslovni rezultati koje ostvarujemo proteklih godina, koji se odražavaju i u rastu cijene dionice Podravke za skoro tri puta u protekle tri i pol godine, temelje se na brojnim promjenama koje su provedene unutar Podravke kako u načinu rada i osnaživanju naših timova i ljudskih resursa, tako i u nastupu na brojnim tržištima na kojima poslujemo. Mnogo smo radili na otklanjaju različitih boljki koje su dugo opterećivale Podravku, osobito pri unapređenju uvjeta rada i rastu plaća. Poslovni rezultati koje ostvarujemo nisu nastali slučajno. Nastali su kao rezultat sustavnog provođenja vizije koju smo definirali strategijom razvoja koju smo postavili sredinom 2021. i čijem su uspješnom provođenju doprinos dali svi Podravkini radnici, svatko na svoj način.

Vrlo često ističem, a rezultati koje ostvarujemo to i potvrđuju, da ne postoji nijedan razlog zbog kojeg bi naši konkurenti s kojima se suočavamo na tržištu, a to su najveće svjetske prehrambene kompanije, nastupali na tržištu bolje i uspješnije od nas. Sve što oni čine možemo činiti i mi. Sve metode menadžmenta koje koriste možemo koristiti i mi, kao i sve mehanizme upravljanja i motiviranja. Ne postoji nijedan razlog zbog kojeg bi ovdje trebali doći ljudi koji govore stranim jezikom pa da Podravka postane uspješna kompanija. Sve to možemo obaviti i obavljamo mi sami, Podravkini stručnjaci i rukovoditelji. Sastavni dio ovih promjena i ulaganja u buduću sposobnost rasta jest i investicijski ciklus u okviru kojeg smo u tehnologiju i modernizaciju proizvodnje i poslovnih procesa u protekle dvije i pol godine uložili više od dvjesto milijuna eura. Rezultate koje ostvarujemo vidim kao nagradu za brojne promjene i ponekad teške odluke koje smo morali donijeti. Ali ti rezultati pokazuju da je to bio ispravan put.

Aktivno ste sudjelovali u pregovorima za pristupanje Hrvatske članstvu u Europskoj Uniji. U kolikoj su mjeri vaša tadašnja očekivanja od članstva Hrvatske u EU ispunjena?

Kada se danas govori o članstvu u Europskoj Uniji, vrlo se često govori o temama  koje su  vezane uz korištenje financijskih sredstava koje Hrvatska dobiva iz proračuna Europske Unije. Međutim, ako ste me pozvali da se vratim u to vrijeme kada su se vodili pregovori, taj financijski aspekt za mene kao člana toga tima, kao i za velik broj drugih ljudi koji su u tome sudjelovali, nije bio najvažniji cilj. Za mene je najvažniji cilj pregovora bio zaključenje procesa povratka Hrvatske u civilizacijski, gospodarski i ­kulturološki krug kojemu ona pripada, a to je svakako krug zapadnoeuropske civilizacije. U tom smislu članstvo u Europskoj Uniji zaokružilo je cijeli proces borbe za hrvatsku državnost i za njezino pozicioniranje u svijetu. Mislim da je taj proces u cijelosti uspio, da je bio nužan i otvorio je Hrvatskoj one perspektive koje ona kao država želi i treba imati. Naravno, s tim procesom došle su i financijske koristi, ali one će biti privremenog karaktera, dok će razvoj društva u europskom kontekstu donijeti i ostaviti trajne tragove.

Period od 11 godina članstva i godine pred nama vrijeme su u kojem Hrvatska treba još dodatno naučiti kako kvalitetno i efikasno funkcionirati unutar te velike zajednice. Osim što je Europska Unija zajednica europskih država, ona je i platforma na kojoj se sučeljavaju interesi svih tih različitih država i to sučeljavanje nije trivijalan proces. Uspjeh u tom sučeljavanju i oblikovanju vlastitih interesa, posebno kada je zemlja malena kao što je Hrvatska, ne možete postići sami. To znači da zemlja mora imati vrlo kvalitetnu administraciju, ne samo ljude koji su naši predstavnici u Bruxellesu, nego efikasnu administraciju ovdje, koja će oblikovati  hrvatske interese i prepoznati kako na njih utječu brojne promjene koje se svakodnevno zbivaju u našem okruženju. Tehnološke, demografske, političke, ekonomske. Administraciju koja će te hrvatske interese objasniti na europskoj sceni i pronaći saveznike za njihovu realizaciju. Mislim da se u tom procesu učenja još nalazimo. Država koja je članica Europske Unije mora razumjeti da Unija nije prostor u kojem sve članice uvijek jedna drugoj pomažu. To je prostor u kojem se očekuje da vi sami brinete o sebi, da vrlo dobro sami sebe razumijete. Da razumijete kako na vas utječu sve teme i procesi o kojima se na razini Europske Unije odlučuje i da se u tome snađete, odnosno pronalazite saveznike za promoviranje svojih pogleda i interesa.

Kao potpredsjednica vlade i ministrica gos­podarstva, poduzetništva i obrta koordinirali ste izradu Strategije za uvođenje eura. Kako je prema vama uvođenje eura utjecalo na hrvatsko gospodarstvo?

Hrvatska je i prije uvođenja eura kao službene valute bila visoko euroizirana zemlja. Iz različitih povijesnih razloga, poput hiperinflacije u bivšoj državi i, isto tako, visoke inflacije na početku naše državnosti, njemačka marka i nakon toga euro bile su prilično udomaćene valute u našim poslovima. Stoga je prelazak na euro tema koja je dugo živjela u našem društvu. Zasigurno je prelazak na euro donio brojne koristi. U prvom redu, hrvatskome gospodarstvu. Razumijem, i mislim da svi to dijelimo, taj jedan sentimentalni odnos i tugu jer smo usvojili veću valutu umjesto naše nacionalne valute, ali tu temu treba sagledati i s druge strane. Euro nije tuđa valuta. Euro je i naša valuta. Naš predstavnik, guverner Hrvatske narodne banke, sudjeluje u radu Europskog sustava središnjih banaka, odnosno u radu Europske središnje banke i to s jednim glasom. Dakle, naš glas u Europskoj središnjoj banci ne ovisi o veličini Hrvatske, kao što, recimo, ovisi u tijelima Europske Unije.

Od ove jeseni u sve najvažnije Podravkine proizvode od rajčice bit će ugrađena rajčica s hrvatskih polja / Sigurnost hrane velika je tema koja sve više dobiva na značenju

Uvođenje eura poklopilo se s trenutkom relativno visoke inflacije izazvane ratom u Ukrajini i oporavkom nakon pandemije. U percepciji mnogih ljudi uvođenje eura zato je povezano i s rastom maloprodajnih cijena. Ono što ipak treba imati na umu jest da je do rasta maloprodajnih cijena došlo i u drugim zemljama, i to iz razloga koji nemaju veze s uvođenjem eura, već su povezani s tržišnim potresima uzrokovanima agresijom na Ukrajinu. S druge strane, taj rast cijena i rast plaća pridonijeli su snažnom rastu cijena usluga i mislim da su baš usluge te kroz koje se i najviše doživljava rast cijena u nas. Uzimajući u obzir čak i te efekte, mislim da je sveukupni učinak uvođenja eura pozitivan. Osobito je pozitivan kada se poveže s ulaskom Hrvatske u šengenski prostor, što je poduzećima i građanima otvorilo novo područje i novu perspektivu koja prethodno nije postojala. Velika je stvar i mnoge se prilike otvaraju kada možete planirati poslovanje u Sloveniji, u Mađarskoj, u Hrvatskoj, a da pritom ne postoji prepreka i fizička barijera granice.

Razvoj Podravkina loga od 1951. do 2024.

U kojem bi smjeru trebala ići hrvatska gospodarska politika? Koje biste poteze preporučili kako bi Hrvatska još snažnije napredovala prema prosjeku EU?

Ako pogledamo i zbrojimo godine u kojima je postojala pozitivna stopa gospodarskog rasta, vidjet ćemo da je krajem 2015. i početkom 2016. započelo vrijeme kontinuirano pozitivnih stopa gospodarskog rasta iz godine u godinu, kakvo u razdoblju samostalne hrvatske države ranije nismo imali. Živimo u razdoblju gdje u kontinuitetu od devet godina, neovisno o svim eksternim krizama i internim potresima, krizi u Agrokoru, pandemiji, potresima u Zagrebu i na Banovini, ratu u Ukrajini, naše gospodarstvo napreduje po neprekinutoj putanji gospodarskog rasta. Taj kontinuitet pozitivnog kretanja gospodarstva iz godine u godinu je nešto što je velika vrijednost sama za sebe. Ekonomisti znaju da puno kvalitetnije gospodarske i socijalne rezultate daje kontinuirani rast, pa i rast po relativno malim stopama, nego nagli uzleti i nagli padovi pa onda opet uzleti. Mislim da Hrvatska ima dobru perspektivu da se to razdoblje neprekinutog gospodarskog rasta nastavi i u godinama koje su pred nama. Razloga za to je više. Mi danas imamo snažniji gospodarski i korporativni sektor nego što smo ga imali prije desetak godina. Imamo i puno povezanije i integriranije gospodarstvo u europsko tržište. Izvoz je zadnjih desetak godina rastao snažnim stopama.

Podravka je primjer kompanije koja sedamdeset posto svoje prodaje ostvaruje izvan Hrvatske, od toga tridesetak posto čine visoko razvijena tržišta zapadne Europe. Naravno, tu je i taj motor koji dolazi od europskoga novca. Međutim, ja bih razmišljanja o budućnosti više oslanjala na izgradnju konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva. U sljedećem razdoblju potreban nam je iskorak vezan uz poboljšanje funkcioniranja institucionalnog okruženja kao dodatak svim ekonomskim i financijskim poboljšanjima na planu konkurentnosti i produktivnosti. To se u svakodnevnom govoru označava kao reforma pravosuđa, efikasnija administracija i bolje i kvalitetnije prepoznavanje potreba gospodarstva. To su segmenti koji podupiru i osnažuju konkurentnost gospodarstva, njegovu sposobnost da proizvodi jeftinije, da prodaje jeftinije, da bude konkurentnije. Treba iskoristiti prilike koje pruža suvremena tehnologija, uključujući i umjetnu inteligenciju, za poboljšanje i pojeftinjenje rada institucionalnog sustava, osobito pravosuđa i državne i javne administracije. Tako osnažen institucionalni kontekst može dati dodatni poticaj razvoju konkurentnog
gospodarstva.

Zalažete li se za porezna rasterećenja?

To je stalna tema. U ukupnom takozvanom poreznom ugrizu i udjelu poreznih prihoda u BDP-u Hrvatska se drži gornjeg dijela europske tablice. Porezno rasterećenje, osobito rasterećenje rada, tema je koju zagovara gospodarstvo kao cjelina, ali zagovara je i kroz udruge kao što je HUP. I ja bih se osobno pridružila tome prijedlogu. Ne samo zbog vječne potrebe gospodarstva za poreznim rasterećenjem i manjim troškovima poreza, nego i zbog stvarnosti koju vidimo oko sebe. A ta stvarnost zahtijeva snažniji rast plaća visokostručnih radnika svih profila jer oni su ti koji nose produktivnost, inovativnost i konkurentnost naših poduzeća.

U proteklom razdoblju Vlada je kroz porezne mehanizme i mehanizam minimalne plaće sasvim opravdano bila usmjerena na porast plaća i životnog standarda najmanje plaćenih radnika. I te vrijednosti treba na primjeren način unapređivati i dalje. Međutim, mislim da je vrijeme da se fokus u oporezivanju rada pomakne prema rasterećenju plaća visokokvalificiranih stručnjaka, inženjera, tehnologa, informatičkih stručnjaka i sl., kako bi se dodatno podržali napori poslodavaca u povećanju plaća ovih kategorija zaposlenih. U razdoblju u kojem sada živimo potrebno je fokus porezne politike pomaknuti na ono što zovemo VSS stručnjaci jer to je bazen iz kojega se generiralo najviše ljudi koji su napustili Hrvatsku. S druge strane, to je ujedno i bazen radnika o kojima u značajnoj mjeri ovisi inovativnost naših kompanija, njihova sposobnost prilagodbe tehnološkim promjenama, naša sposobnost nastupanja na tržištu. Što gospodarstvo bude više i brže raslo, to će i plaće svih radnika biti veće. To je ono što želimo, što moramo učiniti. U cijeloj toj slici moramo bolje i preciznije prepoznati i ljude koji u kvalitativnom smislu nose razvoj gospodarstva kako bismo smanjili motive za daljnji odlazak.

Rođeni ste u Velikoj Gorici. Turopolje se razvija kao gastrodestinacija. Kako vidite budućnost kontinentalnoga gastroturizma?

Vjerojatno dijelim stav većine da je to dio turističke ponude koji bi u sadašnjem vremenu i godinama koje dolaze trebao doživjeti bum. Mislim da je potencijal kontinentalnog turizma velik. U tom segmentu ima puno prostora za podizanje kvalitete, ali i raznovrsnosti turističke ponude, osobito u povezivanju kontinentalne i jadranske turističke ponude. Mislim da je taj proces u tijeku. Na kontinentu ima sve više destinacija koje turisti posjećuju u velikom broju. To nas ponovno vraća na ono što nam je kao ekonomiji i društvu najviše potrebno da bismo se približili europskim razinama životnog standarda, sredini ili gornjoj polovici. To je kontinuitet godina u kojima stvari postepeno iz godine u godinu idu nabolje. Već sam rekla da je iza nas osam-devet  takvih godina, čak i uz velike krize. U kontinuitetu gospodarskoga rasta pojedinci se lakše i brže odlučuju prihvatiti rizike i realizirati svoje ideje i projekte. Mogu ispraviti nešto što su vidjeli da u prošloj godini nije bilo dobro, naprimjer previsoke cijene, i tako cijelo gospodarstvo pa i društvo ide naprijed. S obzirom na sve silne zadaće s kojima je hrvatsko društvo i gospodarstvo bilo suočeno u proteklih dvadesetak godina, uključujući i jednu od najdužih recesija u Europi, a i različite krize koje su se javljale, jednostavno nije moguće preko noći realizirati sve ono što nije ni u drugim zemljama nastalo preko noći. Ono što bih ja najviše poželjela svima nama jest nastavak razdoblja mirnih godina s pozitivnim kretanjem gospodarstva.